Ovo su uobičajeni konzervansi u hrani povezani s rakom i dijabetesom tipa 2

"Ovo su vrlo važni nalazi za konzervanse koji se ne koriste samo na francuskom i evropskom tržištu, već i u Sjedinjenim Državama", rekla je viša autorica Mathilde Touvier, glavna istraživačica studije NutriNet-Santé koja je korištena za provođenje istraživanja.

Studija NutriNet-Santé, koja je započela 2009. godine, upoređuje izvještaje preko 170.000 učesnika o ishrani i načinu života, prikupljene putem interneta, s njihovim medicinskim podacima pohranjenim u francuskom nacionalnom zdravstvenom sistemu.

"Ovo su prve dvije studije u svijetu koje istražuju povezanost između izloženosti ovim aditivima u hrani i raka i dijabetesa tipa 2", rekla je Touvier, koja je ujedno i direktorica istraživanja u francuskom Nacionalnom institutu za zdravlje i medicinska istraživanja u Parizu, "i stoga moramo biti vrlo oprezni u vezi s ovom porukom. Očigledno je da rezultate treba potvrditi".

Uprkos tim upozorenjima, "zabrinutost zbog konzervansa je još jedan od mnogih razloga za naglašavanje važnosti svježe, cjelovite, minimalno prerađene hrane, uglavnom biljaka, za lično i javno zdravlje", rekao je dr. David Katz u e-poruci.

Katz, koji nije bio uključen u studiju, specijalista je za preventivnu i lifestyle medicinu i osnovao je neprofitnu organizaciju True Health Initiative , globalnu koaliciju stručnjaka posvećenih lifestyle medicini zasnovanoj na dokazima.

Rak i konzervansi

Studija o raku, objavljena u srijedu u časopisu The BMJ , detaljno je ispitala utjecaj 58 konzervansa na oko 105.000 ljudi koji nisu imali rak 2009. godine i koji su praćeni do 14 godina. Uključeni su samo oni koji su često popunjavali 24-satne upitnike o hrani specifične za svaki brend. Ljudi koji su jeli hranu s najviše konzervansa upoređeni su s onima koji su jeli najmanje.

Istraživači su detaljno proučili 17 konzervansa koje je konzumiralo najmanje 10% učesnika i otkrili da 11 od njih nije imalo veze s rakom. Međutim, šest koji su povezani s rakom smatraju se GRAS-om, odnosno "općenito priznatim kao sigurnim" u hrani od strane Američke agencije za hranu i lijekove (FDA ). To uključuje natrijum nitrit, kalijum nitrat, sorbate, kalijum metabisulfit, acetate i sirćetnu kiselinu.

Natrijum nitrit, hemijska so koja se često koristi u prerađenom mesu poput slanine, šunke i suhomesnatih proizvoda, povezan je sa 32% povećanja rizika od raka prostate. Njegov rođak, kalijum nitrat, povezan je sa 22% većim rizikom od raka dojke i 13% povećanja svih vrsta raka. Svjetska zdravstvena organizacija dugo smatra prerađeno meso kancerogenom materijom, sa direktnom vezom sa rakom debelog crijeva.

Sorbati, posebno kalijum sorbat, povezani su sa 26% većim rizikom od raka dojke i 14% povećanjem svih vrsta raka. Ove soli rastvorljive u vodi koriste se u vinu, pekarskim proizvodima, sirevima i umacima kako bi se spriječile plijesni, kvasac i neke bakterije.

Kalijum metabisulfit, koji se često koristi u vinarstvu i pivarstvu, povezan je sa 20% povećanjem raka dojke i 11% većim rizikom od svih vrsta raka, navodi se u studiji.

Acetati, koji nastaju prirodnom fermentacijom i koriste se u hrani poput mesa, umaka, kruha i sira, povezani su s 25% većim rizikom od raka dojke i 15% povećanjem raka općenito. Studija je pokazala da je octena kiselina, glavni sastojak sirćeta, povezana s 12% povećanjem rizika od svih vrsta raka.

Proučavane su i druge vrste konzervansa - antioksidansi poput vitamina C, vitamina E, biljni ekstrakti poput ruzmarina i sintetički konzervansi poput butiliranog hidroksianizola. Iako se ovi "prirodniji" konzervansi često povezuju s nižim rizikom od raka kada se jedu kao cjelovita hrana, mogu biti štetni kada se koriste kao aditivi, rekla je Touvier.

"Hipoteza je da kada izolujete jednu supstancu iz njene originalne matrice cijelog voća ili povrća, djelovanje na naše zdravlje može biti različito ovisno o načinu na koji će je naša crijevna mikrobiota probaviti", rekla je.

Studija je pokazala da su samo dva antioksidativna konzervansa povezana s rakom. Natrijum eritorbat i drugi eritorbati, koji se proizvode od fermentiranih šećera, povezani su s 21% većom učestalošću raka dojke i 12% povećanjem ukupnog broja oboljelih od raka.

Eritorbati se koriste za sprječavanje promjene boje i kvarenja peradi, bezalkoholnih pića i pekarskih proizvoda, da nabrojimo samo neke. Natrijum eritorbat se često koristi u prerađenom mesu kako bi se ubrzao proces salamurenja.

Opservacijske studije su podložne greškama zbog nedostatka kontrole nad varijablama koje bi također mogle utjecati na ishode. Međutim, glavna snaga ove studije bila je njena sposobnost prilagođavanja konzervansima iz prirodnih izvora i drugim aditivima za hranu, kao i njena "detaljna procjena unosa konzervansa, kroz ponovljene 24-satne prehrambene zapise", prema uvodniku objavljenom uz studiju.

"Također smo proučili šta su kolege objavile o utjecaju ovih konzervansa na životinjske modele, ćelijske modele, crijevnu mikrobiotu, oksidativni stres i upalne procese, što bi moglo objasniti ono što opažamo", rekla je Touvier.

Osim toga, obje studije su kontrolirale faktore koji utiču na rezultate istraživanja kao što su fizička aktivnost, duhan, upotreba alkohola, upotreba lijekova i faktori načina života, dodala je.

"Nalaz da su određene klase konzervansa povezane s povećanim rizikom od određenih vrsta raka bio je otporan na sve ove prilagodbe, što ukazuje da je to pitanje koje zaslužuje poštovanje i zahtijeva daljnja istraživanja", rekao je Katz.

Dijabetes tipa 2 i konzervansi

Studija o dijabetesu tipa 2, objavljena u srijedu u časopisu Nature Communications , ispitala je ulogu konzervansa i potencijalni rizik od dijabetesa tipa 2 kod gotovo 109.000 učesnika NutriNet-Santé studije koji nisu imali bolest na početku studije.

Dvanaest od 17 konzervansa koje su istraživači ispitivali povezani su sa skoro 50% većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2 kod ljudi koji su konzumirali najveće količine.

Pet istih konzervansa koji uzrokuju rak - kalijum sorbat, kalijum metabisulfit, natrijum nitrit, sirćetna kiselina i natrijum acetat - također su povećali rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. U ovom slučaju vjerovatnoća je porasla za 49%, prema istraživanju.

Šesti konzervans - kalcijum propionat - također je bio povezan. To je bijeli prah koji se koristi za zaustavljanje rasta plijesni i bakterija.

U ovoj studiji o dijabetesu tipa 2, više od dva antioksidativna aditiva povećala su rizik. Aditivi koji su povećali rizik za 42% uključivali su alfa-tokoferol, najbioraspoloživiji oblik vitamina E; natrijum askorbat, koji je puferirani oblik vitamina C i natrijuma; ekstrakte ruzmarina; natrijum eritorbat, napravljen od fermentiranog šećera; fosfornu kiselinu, konzervans u gaziranim pićima, prerađenom mesu, sirevima i drugoj hrani; i limunsku kiselinu, pojačivač okusa, konzervans i regulator pH vrijednosti bez značajne nutritivne vrijednosti.

Budući da su ove dvije studije prve koje ispituju ulogu konzervansa u razvoju raka i dijabetesa tipa 2, bit će potrebno mnogo više istraživanja kako bi se potvrdili i proširili nalazi, rekla je Anaïs Hasenböhler, prva autorica obje studije koja je doktorandica na Istraživačkom timu za nutricionističku epidemiologiju na Univerzitetu Sorbonne Paris Nord.

Međutim, Hasenböhler je u izjavi dodala: "Ovi novi podaci doprinose ponovnoj procjeni propisa koji regulišu opštu upotrebu aditiva u hrani u prehrambenoj industriji kako bi se poboljšala zaštita potrošača".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad